Znam čoveka, poznavao sam ga, valjda ću ga i nadalje poznavati, znati… Dakle, jedan moj poznanik ume, onako natenane, da nestane, i nema ga jedno izvesno vreme. Recimo, nema ga mesec, ili dva, možda tri meseca.
I onda, kada se sretnemo, jednog lepog, ili manje lepog dana, sa manje ili više sunčevih zraka, pitamo jedan drugog šta ima, i uopšte ima l´ bilo čega novog… Gde si bio? Ja bio tu i tamo, a on bio mesec-dva u Maroku, Tunisu, na nekim branama, na velikim svetskim rekama, preplivao Nil, uzduž i popreko, lovio zmajeve i izumrle lavove na tufne…
I, šta sam ono hteo da kažem? Mislim, jebiga… toliko je vremena prošlo, a da ne napišem čak ni neposlato pismo, da sam jednostavno zaboravio kako se na blog postavlja tekst! Pa, bio malo tu i tamo, Zimbabve i Tanganjika, Njunjuvambe i… ma, svejedno! Važno je da postoje neispitane destinacije; katkad je ta destinacija na sredomeđi onoga što znamo, ili smatramo da znamo.
S. V.
Dobro nam se vratio Stevooooooo!!!!!
Zapravo, nisam ni mrdnuo iz „gajbe“. S vremena na vreme, dobro je dati do znanja ostatku sveta da si živ i „zdrav“, i da (naporno) radiš neke poslove, neke stvari koje život znače. Takodje s vremena na vreme osvrnem se na ovog mog prijatelja, koji nestane na par meseci, i posle se javi sa pričama o dalekim afričkim zemljama; e sad, ili su one istinite, ili neistinite, no ipak su priče! Dakle, kao što rekoh, tu sam i, iako mi je zdravlje rovito, kopam, prekopavam, gradim i rušim, podižem i sklanjam, otkrivam i sakrivam, kupujem i prodajem, stvaram i uništavam… Sinonima ima do veka, sve do kraja vremena, i do moje stopedesete ima još manje od sto godina, što ih želim provesti i u spavanju i u nečinjenju, dakle ne samo u onima gore navedenim zanimancijama. Draga Breskvice, šaljem ti lepe pozdrave!
Uživaj Stevo u odmaranju i javi nam povremeno kakvo je vreme tamo na Severu 🙂 Veliki pozdrav 🙂
OOOOOOOOO, prijatnog li iznenadjenja. Stevo, u mašti možemo da putujemo i u svojoj sobi, wc, terasi, nije bitno, bitno je da se putuje!
Drago mi je što pišeš, ponovo!
Ja sam svakog dana u gradu, po nekad nikoga ne sretnem od Novosadjana, a po nekad, zaglavim pričanjac, sve u šesnaest. Uglavnom, niko nema ništa novo, slabo se putuje, mada je, baš danas, jedna poznanica otputovana na more u Hurgadu. Nije ih briga što, na nekih 600 – 700 km od njih, ratuju. U Hurgadi je sada najlepše a meci do tamo ne stižu.
Blago njima, a nama sa nama! Puno pozdrava i nemoj da nas zaboraviš! 😀
Dudice draga, lepi pozdravi. Inače, u grad idem kada moram, i moram s vremena na vreme do pijace, treba pazariti, kupiti hranu da se ima mesec-dva šta u usta staviti 🙂 Hurgada? Volje nemam ni do Palića, da vidim njegove prljave vode; ko zna? Možda se i tamo ratuje, puca se u vazduh, pucanj upozorenja da je Palić ponovo (ma opet, bre!) na samrti, ili je već mrtav, i samo se pravi, talasa svojim onemoćalim vodama, a ljudima se čini da je življi no ikad pre… ili to samo vetar duva, a kada vetar duva, ma mora se talasati! Razlika je poprilična, jer kojekakve kriminalce možemo zvati „navijačima“, ali navijače, one prave, ne možemo nazvati lopužama, kradljivcima i ubicama. Dakle, razlike jesu bitne! Mrtav Palić, ili Palić koji puca od života, nije isto. A jesam već sve, ama baš sve političare kaznio, dao im metlu u ruke, i da vidiš – rezultati fenomenalni, u mojim mislima, naravno.
A pisanje? Pišu oni koji imaju vremena, a ja vremena nemam, jer kao što sam rekao Breskvici, osim bavljenja „teškim“ poslovima, volim lenčariti i ne činiti ništa, pa sve ovo skupa i nije mala stvar, sve do stopedesete godine mog života; a ako bude još koji mesec pride, pomnožen trocifrenim brojem 😉 u krajnjem zbiru, značiće samo potvrdu aksiome da je život zaista lepa stvarčica.
@malabreskva: Malopre je bilo kao da će proleće; sada više liči da će sneg, ali verovatno za sat vremena ima da bude skoro pa leto 😉 Lepi pozdravi!
SREĆAN BOŽIĆ, DA TE ZDRAVLJE POSLUŽI JOŠ JEDNO STO GODINA I DA SE PRIHVATIŠ PISANJA U NOVOJ GODINI! Puno pozdrava od prijateljice! 😀
@dudaelixir: Dudice, draga! Hvala!