Feeds:
Чланци
Коментари

Archive for фебруар 2013

DIM I VATRA

Noć je mirna, toliko mirna da Milorad ne može da zaspi. Možda nesanica i nije radi ove tišine, već mnoštva poteškoća, na koja Milorad nailazi dan za danom. Skupa nafta, a dogadja se i da je nema, skupi repromaterijali, i… onda do njega dopre komešanje iz kokošinjca!
Skoči Milorad, brzo po pušku, i onako u gaćama istrči na dvorište. Dočeka ga svežina noći pod zvezdanim nebom. Tišinu, ko raonik suvu zemlju, seče galama iz kokošinjca. “Da nije komšija Milojica, i žena mu njegova, Radojka?” pomisli Milorad! “Da ne kradu sveža jaja? Kajgana za doručak, sa slaninicom…” Upade Milorad, u jednoj puška, u drugoj ruci baterijska lampa! “Ajde, lopužo lopovska, da ti ruke vidim iznad ramena!” Viknu on, a kokoške se deru na sav glas. I onda nešto šmugnu pored njegovih nogu! Njemu se činilo, il´ samo pričinilo da je to nešto bilo malo i zeleno… Posle zavlada ponovna tišina, a Milorad krenu nazad, i usput razmišlja o dimu koji u sebi vatru krije; potom odloži pušku, legne u krevet i, valjda zbog prošlog dogadjanja, zaspi ko što ume zaspati, nakon napornog dana oranja, nepregledne zemlje na imanju svome. Ove noći, Milorad sanja Radojku od pre nekoliko meseci, kako baca tanjire, koji izleću kroz otvoreni prozor!

Stevo Valjić feb SU

Read Full Post »

SRPSKI RUZVEL II

 

 

 

I prodjoše tako dva meseca! Ama baš bilo dosadno. Zima, istina blaga, bez mraza i bez snega. Sve to skoro ubi Milorada, ali… Jednog januarskog jutra, svežeg, novinari opet s onu stranu tarabe! A, je li, Milorade! Ipak si prećutio važne stvari!, dobacuju ovi što na automobilima imadedu ono: PRESS! A Milorad gleda i sluša, gleda i sluša, i ne zna jadnik šta da pomisli. A šta je on to prećutio, kada se sve zna! Ali ovi iz štampe bi da štampaju ono što čitaoci traže, a čitaoci traže istinu!

Istina već bila jednom rečena. Pre dva meseca je jasno rečeno da je tanjir doleteo od prvog suseda! To Radojka, a muž joj Radojica, dobacila kroz otvoreni prozor, i to je to! Nema tu šta da se doda! Ali novinari sumnjičavi, pa kažu i pitaju:

Milorade, jedan i jadan! Što ćutiš? Aman ti nešto prećutkuješ! Šuruješ sa novom Vladom! Izbegavate da narodu kažete istinu. Mora da si dobio povoljne kredite da preoreš onu njivu pored reke, al´ o letećim tanjirima da ćutiš! Ćutiš i tajnu ne odaješ! Znamo mi o čemu se radi, jer odvajkada beše tako kako vlast kaže…”

A Milorad ćuti, jer nema šta da se kaže! Kakvi bre leteći tanjiri i Vlada i prećutkivanje. Istina, preora on tu njivu pored reke, i to bez dozvole vlasti. Eto, još malo, pa će proleće, a on još ne zna šta će posaditi! Možda budu bačene pare! Ovi novinari će mu navući ostale seljake na vrat! Leteći tanjiri! Samo da ga puste na miru. I vrati se Milorad u kuću svoju, skuva sebi kafu, sedne za kuhinjski sto i srče vruću tekućinu, i onda… i onda negde daleko, u majčici Rusiji pade meteorit… Ali, to je već druga priča.

 

Stevo Valjić feb SU

Read Full Post »